piaciri
Apparenza
- [piaciri]
- AFN: /pja'ɕiɾɪ/
pia | ci | ri
piaciri, praciri, piàciri
Veni dû latinu aquivalenti "placère".
|
|
|
- Eryk Wdowiak, Cchiù dâ Palora
Cuniugazzioni
prisenti
| piaciu | piacemu |
| piaci | piaciti |
| piaci | piàciunu |
mpirativu
| -- | piacemu |
| piaci | piaciti |
| piacissi | -- |
passatu
| piacivi | piacemu |
| piacisti | piacìstivu |
| piacìu | piaceru |
mpirfettu ndi.
| piaceva | piacèvamu |
| piacevi | piacèvavu |
| piaceva | piacèvanu |
mpirfettu cung.
| piacissi | piacìssimu |
| piacissi | piacìssivu |
| piacissi | piacìssiru |
futuru
| piacirò | piaciremu |
| piacirai | piaciriti |
| piacirà | piacirannu |
cundiziunali
| piacirìa | piacirìamu |
| piacirivi | piacirìavu |
| piacirìa | piacirìanu |
girunniu
| piacennu |
participiu
| aviri piaciutu |
| agg.: piaciutu |
piaciri singulari maschili (puru scrittu praciri o placiri o piàciri)
- [piaciri]
- AFN: /pja'ɕiɾɪ/
pia | ci | ri
piaciri, praciri, piàciri
Veni forsi dû latinu aquivalenti "placère" o forsi dû spagnolu aquivalenti "placer" (câ prununza "plassèr").
|
|
|
- Ditirammu, Giuvanni Meli
- L'Orìgini di lu Munnu, Giuvanni Meli
piaciri
- [piaciri]
- AFN: /pja'ɕiɾɪ/
pia | ci | ri
piaciri!
Diriva di "È un piaciri canuscirti!".
|
|
|